^i{}enje,

povratak izbjeglica i perspektive mira

”Civilis versus militaris” jeste parabola na{ih prostora stolje}ima, a posljednji poraz ”civilisa” rezultirao je ra|anjem ”naroda izbjeglica” ~iji broj se kre}e iznad dva miliona ljudi.

Radi se o civilima koji su ~inom izgona izgubili gra|anska prava (dr`avljanstvo, pravo na rad, pravo na nekretnine, imovinu, politi~ka prava itd., ovisno o zemlji i situaciji u kojoj se tko na{ao).

Radi se o civilima kojima su ozbiljno ugro`ena osnovna ljudska prava i slobode, osobna sigurnost, sloboda kretanja, izbora i drugih sloboda i prava zapisanih u Op}oj deklaraciji a bogme i u 10 bo`jih zapovjesti.

Radi se, naravno, o civilima kojima je ote`ano ili onemogu}eno autonomno politi~ko organiziranje i djelovanje. Prije svega stoga jer su ekonomski, bolje re~eno, egzistencijalno ovisni o dr`avama u kojima su se nna{li i o donatorima; drugo, stoga {to je njihov polo`aj ~esto pravno-politi~ki nedefiniran i naj~e{}e nepovoljan – sve do situacije kada se tretiraju kao ”neprijatelji”, kao {to je bilo sa muslimanskim izbjeglicama u Hrvatskoj 1993. i 1994.

Ogromna sredstva distribuirana kroz programe humanitarne pomo}i za izbjeglice nisu ni u jednom trenutku podlijegla nikakvom uvidu od strane izbjeglica. – Oni su naprosto pretvoreni u objekte kojima se udjeljuje hrana. Mi ovdje mo`emo posvjedo~iti tako|er da su mnogi NGO-i nastali na tom talasu pomo}i izbjeglicama.

Sa smirivanjem rata situacija se donekle mijenja. No ovdje se izbjeglice suo~avaju s istim onim vlastima i vojskama koje su ihotjerale i koje sada poku{avaju regulirati povratak na istim kriterijima i istim na~inima kojima je izvr{eno i etni~ko ~i{}enje. – Povratak da, ali u svoje paradr`avne etni~ke rezervate. Taj etni~ki in`injering provodi se sistematskim zastra{ivanjem ovih ljudi, neizvjesno{}u i pravnom nesigurno{}u – ”Specijalni rat protiv civila”, mogli bismo to tako nazvati.

U pitanju su dakle biv{i gra|ani, stanovni{tvo potpuno defavorizovano, politi~ki nemo}no, podlo`no manipulaciji... A s druge strane, ti isti ljudi su `rtve militarizma i re`ima koji se predstavljaju njihovim za{titnicima, pa prema tome ljudi u ~ijim se rukama nalazi mogu}nost demistifikacije i delegitimacije nacionalisti~kih vlasti (koje ih {tite-sic!).

Mislim da civilna scena nije shvatila ovaj va`an momenat i da je uglavnom propustila {ansu politi~kog alternativnog djelovanja sa ovom populacijom. Na{i su se programi svodili na psiholo{ku, humanitarnu i drugu pomo}, solidarnost i najvi{e pravnu za{titu i za{titu ljudskih sloboda (i to rijetko na kolektivnoj razini, ve} uglavnom na individualnoj).

Stoga, kada su se oni po~eli organizirati, a morali su jer ih na to nagoni egzistencijalna nu`da, brzo su se na{li pod lupom dr`avnog interesa zbog mogu}nosti delegitimiranja vlasti. Vlast se digla u za{titu ”svojih izbjeglica”, podvode}i ih pod svoju kontrolu, te su ove organizacije i grupe postale u biti paradr`avne. Takve, mogle su samo slijediti i potvr|ivati dr`avne i nacionalne razloge i opravdanja za rat i ratne `rtve.

Me|utim, kod povratka, takve organizacije ne mogu biti efikasne. Budu}i da povratak podrazumijeva suradnju me|u civilima-izbjeglicama i resocijalizaciju civilnih veza, dr`avno pokroviteljstvo nad ovim organizacijama ne ostavlja im onaj nu`ni prostor autonomije na kojem bi se te nove socijalne i kulturne veze gradile.

Stoga, ako doista ne `elimo reducirati civilnu scenu na nas same, trebalo bi poraditi na, barem elementarnom, politi~kom susretanju i artikuliranju politi~ke platforme ”naroda izbjeglica” iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, ~iji se pripadnici poznaju po tome {to sada `ive u tu|im ku}ama (~esto u ku}ama jedni drugih).

Kad ovo ka`em `elim re}i i da je to mogu}e. Svjedok sam toga kako je u Bosni i Hercegovini nastala jedna takva alternativna asocijacija raseljenih gra|ana ove zemlje, i to od inicijative pokrenute 1995. pa do njene poslednje konferencije odr`ane u Travniku prije dva mjeseca. Radi se o Koaliciji za povratak, koja pod sloganom ”Ho}u ku}i” pledira za povratak na svoje. Koalicija okuplja izbjegli~ka udru`enja B-H gra|ana u samoj zemlji, potom onih koji se sada nalaze u Hrvatskoj, Srbiji, Evropi, kao i one nevladine organizacije i grupe gra|ana koje `ele pomo}i ovaj politi~ki projekat. Tako je Antiratna kampanja Hrvatske ~lanica te Koalicije.

Za{to ovaj civilni projekat zaslu`uje pa`nju? Po mome mi{ljenju radi se o jednom od najva`nijih civilnih inicijativa od po~etka rata u ex-Jugoslaviji (tako zna~ajan bio je samo mirovni pokret u Bosni 1990-1991. g.).

Prvi argument proizlazi iz ~injenice da Koalicija okuplja predstavnike svih izbeglih gra|ana Bosne i Hercegovine. To je onaj pristup koji je antiratni i antinacionalisti~ki per se (nadilazi podjele na kojima se kreiraju konflikti i rat).

Drugi argumenat je da su predstavnici izbjeglica, svjesni svih zlo~ina po~injenih u BiH, spremni graditi civiliziran zajedni~ki `ivot. Oni ka`u: ”Mi moramo `ivjeti zajedno, to je na{a zajedni~ka zemlja i moramo na}i na~ina za taj zajedni~ki `ivot”.

Tre}e, mo`da presudno, oni nemaju kud. Ili se vratiti ili izvr{iti kolektivno samoubojstvo – Evropi ne treba njihova radna snaga, kompetencije, stru~nost, marljivost. Oni su u ovom vremenu neoliberalizma, postindustrijske proizvodnje – vi{ak radne snage u Evropi.

^etvrto, ova i ovakva civilna inicijativa, {to se di`e iznad razru{enih sela i gradova, iznad uni{tenih `ivota, sadr`i u sebi izuzetnu duhovnu snagu i visoke ljudske vrijednosti naspram hipokrizijske politike me|unarodne zajednice i kleptomanske politike lokalnih mo}nika, te osobito nacionalisti~kih politika vlasti u Zagrebu i Beogradu.

Najzad, u ovakvom autonomnom organiziranju transcedira se uloga i polo`aj `rtve, koja je jedna fatalisti~ka, retrogradna socijalna pozicija u sada{njosti, a jednako i u budu}nosti, jer stvara ideologiju `rtve kojoj }e sutra biti legitimna osveta i novi krug nasilja. Izbje}i ideologiju i patologiju `rtve rezultat je ve} sam po sebi, ~ak i kada se ne bi postigli drugi, politi~ki i ostali, ciljevi.

Mislim da je na{e mjesto uz ovakve inicijative. U raspravama na toj Koaliciji nedostajalo je podataka, analiza, istra`ivanja... A tu mi mo`emo pomo}i.

^lanice Koalicije iz Hrvatske su Udruga izbjeglih Banjalu~ana, Udru`enje Posavaca, Udru`enje `ena izbjeglica BiH u Osijeku i drugi, a od nevladinih organizacija Antiratna kampanja Hrvatske i udruga ”Povratak ku}i”. Iz Srbije su tako|er prisutna mnoga udru`enja, ali stub Koalicije ~ine izbjeglica u samoj Bosni i Hercegovini, gdje veliki broj ljudi `ivi u improvizovanim naseljima nadomak svojih sela i gradova iz kojih su istjerani. Najpoznatije su akcije izbjeglih gra|ana iz Drvara. Iz Srbije Koaliciju prati list Odgovor kojeg ure|uje jedna nevladina organizacija. Za{to u Hrvatskoj nije nastala jedna takva autonomna koalicija za povratak sa~injena od hrvatskih gra|ana – Srba i Hrvata, koji su u nekoliko egzodusa od 1991. do 1995. bili prinu|eni napustiti svoja sela i gradove? Ovakav jedan segment na civilnoj sceni bio bi pravi alternativni odgovor na politiku podjela i nepovjerenja. Mislim da za takve odgovore nikada nije kasno ako se misli na budu}nost i da ve} mnoge grupe na terenu rade na uspostavljanju mostova izme|u dvije zajednice. Radi se samo o sna`nijoj i hrabrijoj, jasnoj politi~koj artikulaciji takve jedne pltforme.

Na kraju samo jedna opservacija (umesto zaklju~ka):

Problem s kojim se najmanje `elimo suo~iti na ovim prostorima, i to ne od ju~er, jeste problem militarizma (poznati strah od vojske). Isto tako zatvaramo o~i pred problemom izbeglica – odnos prema njima je skoro rasisti~ki – posvuda! Pri tome zaboravljamo kako `ivimo na trusnom tlu i da biti vojnik ili biti izbjeglica je vrlo realna mogu}nost za ve}inu nas. Time `elim podvu}i razlog obuhvatanja izbjegli~ke problematike u civilnu scenu – jer tako mo`emo mijenjati strukture koje se sada ~ine neumitnim, fatalisti~kim. Dakle, ne za normalizaciju nakon koje opet dolazi sukob ili osveta, ve} za takvo ja~anje civilnog dru{tva koje }e onemogu}iti ”govor oru`ja”.

Crikvenica, sept. 1997.

(Izlaganje na Letnjoj {koli demokracije)

[ura Dumani}