O~ima `ene:

Bosna i

Hercegovina - danas

 

 

^lanica sam i aktivistkinja U.G. ”@e­ne `e­nama” Sarajevo. Mi ve} vi{e od godi­nu dana radimo sa `enama koje pripadaju razli~itim etni~kim grupacijama, razli­~i­tim religijama, starosnim dobima, ni­voi­ma obrazovanja i profesijama. Imamo ne­ko­liko podprojekata, a jedan od njih je ”Integracija `ena povratnica ili po­vratak izgubljenih identiteta” koji se od­nosi na `ene povratnice koje su za vrijeme rata bile u izbjegli{tvu, ili same sa djecom ili sa cijelom obitelji. Ve}ina od njih `ele se vratiti svom habitusu, u svoj dom, u svoj grad i uklju~iti se u normalne `i­votne to­kove. Uslijed ratnih dejstava `e­ne su bile direktno izlo`ene ag­re­siji ili ne­gdje dale­ko u izbjegli{tvu. @ene su ponijele veliki te­ret za odr`anje i izdr­`a­vanje svoje obi­te­lji i za zajednicu u cjelini. Ane­k­som 7. Mi­rov­nog sporazuma potpisnici su se oba­vezali da }e obezbjediti neo­me­tan i siguran povratak svim prognanim i izbjeglim i da }e povratak biti dobrovoljan. Konfe­rencije u Sintri i Bonu ak­tue­lizi­rale su pitanje provedbe, Ane­k­sa 7. Bo­n­skim dokumentom precizno su utvr­|e­ne obaveze za realizaciju povratka svih onih koji `ele da se vrate u svoje domove. Ali {ta je sa svima onima koji su se ve} po potpisivanju Dejtonskog sporazuma vra­tili u svoja mjesta, gradove, a da do danas nisu ostvarili svoja osnovna ljudska prava: pravo na slobodu kretanja, pravo na povrat imovine, pravo na zaposlenje, pravo na socijalnu i zdravstvenu pomo}. Pi­ta­nja koja nam `ene povratnice naj~e{}e po­stavljaju su:

1. Da li }u imati problema u porodici, ka­ko }e me prihvatiti dru{tvo (da li }e me vrije|ati, maltretirati, provocirati)?

2. Koliko vremenski mo`e trajati ovo tra­`enje mojih osnovnih prava na povrat imovine?

3. Kako }u ostvariti svoje pravo na stan ili ku}u?

4. Da li je izvr{na vlast stvarno de­mo­kratska (kolike su {anse da se ostvare ona prava koja su zapisana na papiru)?

5. Kako da reguli{em svoja prava u biv­{oj firmi (preduze}u) kad su mi dali ot­kaz iako sam iz opravdanih razloga napu­stila posao?

6. [ta mislite kakve su {anse za neki no­vi posao – posebno za nas ”srednjih go­di­na”?

7. Imam li {anse da u~estvujem u ot­ku­pu deonica u firmi (ustanovi) u kojoj vi­­{e ne radim, a radila sam 15-20-25 godina?

8. Da li }e mi djeca imati problema u {koli i okolini, jer sada govore nekim druga~ijim dijalektom?

9. Kakav je nastavni plan u {kolama, da li |aci moraju na vjeronauku?

10. Ako se vratim da li }u mo}i i dalje od­laziti u posjete kod familije koja je na nekoj drugoj strani?

Ovo su samo neka od pitanja, strahova koja mi svakodnevno slu{amo i poku­{a­vamo da odgovorimo i pomognemo, ko­liko je to u na{oj mogu}nosti. Ali je pita­nje koliko mi stvarno mo`emo pomo}i. Do­sada{nje iskustvo nam je pokazalo da dok god ne postoji dobra suradnja i komunikacija izme|u vladinih i NVO organizacija povratnice trpe i veoma te{ko ostvaruju svoje interese. Na ovo se na­do­ve­zuje i pitanje medija i neobavje{tenost `e­na o svim va`nim pitanjima. Da li u na­{em gradu postoji neki bilten sa telefonskim brojevima svih organizacija, ud­ru`e­nja, institucija koje se bave pitanjem besplatne pravne pomo}i, ili rekonstrukcijom uni{tenog stambenog fonda koja bi se davala povratnicama da im se pru`i prava in­formacija u {to kra}em vremenskom roku? Kolika postoji stvarna komunikacija i suradnja izme|u lokalnih i inozemnih organizacija i udru`enja?

Tako|er ne smijemo zaboraviti ni jaz i netrpeljivost koja postoji izme|u `ena koje su cijelo vrijeme provele u mjestima izlo`enim agresiji i ratnim dejstvima i `e­na koje su svojom voljom ili pod pritis­kom izbjegle. Mi poku{avamo pomo}i u rje{avanju ovoga problema tako {to radimo i sa tim doma}im `enama, koje imaju svoje probleme i pitanja:

1. Kako sada da pre`ivim, kada vi{e ne­mam ni zdravlja, ni posla, a sve rezerve su potro{ene u ratu?

2. Ko mi je kriv {to nisam bila pametna pa oti{la kao i ve}ina drugih?

3. [ta je moje dijete imalo od `ivota za ove ~etiri ratne godine sem jada i bije­de?

4. Kako djetetu da objasnim da ne znam ni gdje mu je otac sahranjen?

5. Kako da mu ka`em da nemam od ~e­ga ni hranu da mu kupim, a kamoli ne­ku bolju odje}u – kakvu nose njegovi vr{­njaci koji se sad vra}aju iz izbjegli{tva?

6. Za{to nam uskra}uju humanitarnu pomo}, kad jo{ uvijek ne radim niti imam {anse za neko zaposlenje, jer je ve}ina firmi uni{teno i ko sada u stvari prima humanitarnu pomo}?

7. Kada }u se mo}i vratiti tamo odakle su me otjerali, a ne da svaki dan o~ekujem kada }e mi biv{i vlasnik zalupati po vratima?

8. Za{to vi{e prava imaju oni koji se vra}aju sa punim d`epovima, nego ja?

9. Za{to svi poma`u samo povratnicima, pa i moja ku}a/stan su potpuno uni­{teni, a niko ne `eli da mi pomogne?

10. Kako da im oprostim kada su nas do ju~er ubijali?

Ovo su samo neka pitanja i strahovi sa kojima se susre}emo u radu sa `enama koje su pre`ivjele ratna dejstva u svojim okru`enjima. Kako pomo}i starici od 81 go­dine koja je cijelo vrijeme provela u Sarajevu, stan u kojem je `ivjela jo{ je na po­~etku totalno uni{ten jer se nalazio na prvoj liniji fronta, pa je privremeno bila smje{tena u neki drugi stan iz kojeg je sada delo`iraju na ulicu? Kako vratiti u stan sa­mohranu majku, invalida 80% o{te­}enog vida, sa dvoje malodobne djece, koja ve} godinu i pol dana poku{ava to da ostvari? Za{to niko ne}e da pomogne `eni kojoj je granata ubila supruga, i uni{tila istog da­na ku}u i koja se od 1994. godine nema priliku skrasiti na jednom mjestu, nego se potuca po tu|im ku}ama? Da li vi znate na kakve sve prepreke nailaze `ene samo zbog ~injenice {to su `ene, bile to `ene po­vratnice ili ove druge. One su izlo`ene ra­znim ucjenama, manipulacijama, pritiscima da bi ostvarile neka od svojih prava koja su im zagarantovana Us­tavom.

Pretpostavke za planski i odr`iv po­vra­tak svih onih koje `ele da se vrate u svo­je domove, su prije svega: izrada jedi­n­­stvene zakonske regulative na nivou dr­`ave Bosne i Hercegovine, uspostavljanje pri­ncipa dvosmjernog povratka, obezbje|enje li~ne i imovinske sigurnosti, obe­z­bje­|enje materijalnih sredstava za re­kon­strukciju stambenog fonda i infrastru­k­ture, za zapo{ljavanje i neophodne egzi­stencijalne i druge potrebe. Ali mi tako|er ne smijemo ovom prilikom da zaboravimo i sve one bezimene `ene, `rtve i svjedokinje, koje su bile izlo`ene silovanjima, maltretiranjima, ubistvima i koje ne `ele ni po koju cijenu da se vrate u mjesta iz kojih su morale oti}i. @ene koje su nau~ile da `ive sa svojom traumom, sa svojim bo­lom u nekoj drugoj, novoj sredini. Mi sve tre­bamo da ih podr`imo u njihovim odlu­kama, i da vas, na{e prijateljice iz inozemstva zamolimo da izvr{ite pritisak na svoje vlade da ne vr{e nasilne deportacije iz­bjeglica, a posebno `ena.

Dejtonski sporazum je definisao sa­mo teritoriju na kojoj treba da nastane dr`ava sa novim institucijama BiH i utvrdi novi pristup ”izgradnji bosanske na­cije”. Na tom teritoriju u ovom trenutku eg­zistiraju privremene institucije, koje vo­de ka sljede}em koraku tj. stabilnoj dr­`avi BiH. Osnovne tri komponente BiH up­rave: vojska, policija i finansijske (i mo­netarne politike) jo{ uvijek nisu za`ivile.

Aneksom 7. Mirovnog sporazuma po­t­­pisnici su se obavezali da }e obezbjediti neometan i siguran povratak svim prognanim i izbjeglim i da }e povratak biti dobrovoljan. Konferencije u Sintri i Bonu aktuelizirale su pitanje provedbe, Aneksa 7. A Bonskim dokumentom precizno su utvr|ene obaveze za realizaciju povratka svih onih koji `ele da se vrate u svoje domove. Ali {ta je sa svima onima koji su se ve} po potpisivanju Dejtonskog sporazuma vratili u svoja mjesta, gradove, a da do danas nisu ostvarili svoja osnovna ljudska prava: pravo na slobodu kretanja, pravo na povrat imovine, pravo na slobodu kretanja, pravo na povrat imovine, pravo na zaposlenje, pravo na socijalnu i zdrav­stve­nu pomo}. Neadekvatan odnos prema ratnim zlo~incima bitno utje~e i na proces povratka raseljenih i izbjeglih lica u svoje domove i na svoja imanja. Pro­cje­njuje se da se od potpisivanja Dejtonskog sporazuma u BiH vratilo oko 171.000 izbjeglica i to najvi{e iz Njema~ke, i 210.000 raseljenih lica. Zabilje`eno je samo 34.000 takozvanih manjinskih povrataka od ~ega oko 3.000 u Republiku Srpsku. Postavlja se i pitanje gdje se vra}aju izbjeglice. Ve} navedeni podaci govore da mnogi dolaze u svoju zemlju, ali ne i u svoju ku}u. Uzmemo li u obzir veliki broj raseljenih lica, o~ito je da i dalje prete`e proces dolaska i povratka tamo gdje su pripadnici jed­ne etni~ke grupacije u ve}ini. Time se po­d­sti~e i averzija i agresivnost prema nacio­nalnim manjinama.

 

Jadranka Mili}evi}

 

(Izlaganje na mirovnoj konferenciji
u Modeni, Italija, maja 1998)